Život je prolazan, veoma prolazan. Prođe tako brzo da se onda kada je film već pri kraju, i kada treba da napustimo kino salu u nama pojavi žal za svim onim što je prošlo. Ali tada je već kasno za bilo šta da promijenimo u onom filmu koji je počeo datumom našeg rođenja. Tada je već vrijeme da se spremamo za neki drugi film, za neki drugi život. Ono što smo imali reći u filmu koji se zove našim životom mi smo već rekli. Treba samo da dostojanstveno izađemo iz kino sale i pređemo u neko drugu bioskopsku salu. Ali to je za mnoge od nas izgleda postao problem. Ne ustaje im se iz stolice u koju su zasjeli , misle da je ta stolica vječna ,da samo njima pripada. A pri tome zaboravljaju da na ovom svijetu u koji su dobrovoljno uletjeli , nekada samo na tren, ništa nije vječno. Pa ni ta stolica, a ni taj život i sve ono što taj život nosi.
Imao sam jednog prijatelja, koji se pojavio tako nenadano u mom životu. Taj prijatelj se pojavio u trenutku kada je cijeli svijet zapadao u ludilo izazvano nekim nazovimo ga virusom koji se prenosio neznano kako ali koji je bio smrtonosan i toliko opasan, da su najbolje mjere protiv djelovanja tog virusa bile redovito pranje ruku i distanciranje od svih osoba jer su zapravo svi bili potencijalni neprijatelji, tj. nosioci virusa. Taj moj prijatelj kojeg sam hranio svako jutro bademima i koji me nije izbjegavao je bila zapravo jedna mala crna vjeverica.
Ta mala vjeverica, koja u svojim nekim vizijama, ne razmišlja da li je ova zemlja ravna ploča ili okrugla lopta koja se vrti tamo oko nekog Sunca, koje se opet sve skupa sa Zemljom i ostalom bratijom , vrti ili putuje kroz kojekakve galaksije me uputila na nešto veoma bitno ali veoma jednostavno. Svojim svakodnevnim prisustvom, dolaskom na balkon u tačno određeno vrijeme, svojim grebanjem po mreži na vratima balkona i čekanjem kada ću se pojaviti sa bademima u ruci me upućivala na ljepotu života, o našoj upućenosti jednih na druge, o tome kako moramo pružiti jedni drugima ruke i vjerovati u tu vezu koja nas sve spaja. Kako za sve nas ima i dovoljno prostora i hrane i vremena i kako tim nevidljivim dodirom kojeg žele da nam uskrate mi spašavamo naše duše. A neki virus i ako postoji, onda on sigurno postoji u bolesnim umovima gdje će se učahuriti i posijati sjeme koje će odraditi ono što mu je sudbina namijenila. Ta mala vjeverica me uputila na to da ja ne nosim nikakav virus. I da je taj virus samo naša uobrazilja , potaknuta ne baš dobrim namjerama inih osoba, kojima mi , ne znam iz kojih razloga vjerujemo više nego što bi trebali. Ma koliko mi sebe smatrali nekom uzvišenom rasom, mi smo jedna veoma glupa i nezahvalna rasa. Nezahvalni smo prema Bogu koji nam je dao život i koji odlučuje o tome koliko će nam vremena dati da provedemo u bioskopu. Da gledamo taj film koji se zove našim životom. A glupi smo zato što jedna mala obična crna vjeverica zna istinu koju mi kao uzvišena bića ne možemo da spoznamo, a to ja da je sva ta priča o Fantomu zvani virus korone samo novi ep u epopeji o gluposti ljudskog roda. Doduše ona ne razmišlja o epu, ona i ne zna šta je to ep. I ja kada malo bolje razmislim, nisam siguran šta se krije iza te riječi ep, ali eto koristim je u smislu u kojem mogu da oslikam tu ljudsku osobinu o preuveličavanju nekih nebitnih stvari koje ama baš nikakve veze nemaju sa našim postojanjem u ovom svijetu.
Svjestan sam da u vremenu u kojem se trenutno nalazimo mnogi filmovi prestaju da se prikazuju, mnogi bioskopi ostaju prazni , da je manje gledalaca… Svjestan sam isto tako da slika koju žele da nam predstave nije stvarna slika. Da za stvarnu sliku ipak treba da pratimo male, slabo prepoznatljive glasove bića oko nas, ptica koje slijeću na naše prozore, vjeverica koje dođu na naše balkone, prirode koja svojim otkucajima svakodnevno upućuje na nesklad između otkucaja našeg srca i srca prirode. Krajnje je vrijeme da uskladimo svojim ritam sa prirodom a ne sa nekim brojkama kojima nas svakodnevno kljukaju budeći u nama neosnovani strah prema životu. Život je Bogom dan i samo ga Bog može sebi uzeti. Zato i treba da se slavi. A virus , šta to bješe virus. Fatamorgana. Misterija. Ili nešto sasvim treće.
Komentari