Moja sjećanja dosežu daleko, čini mi se čak i dalje od datuma mog rođenja. Ponekad iznenadim ljude oko sebe poznavanjem neke materije koje se ,ni oni – sami, više ne sjećaju. Nekad se zapitam, ako svi zaborave neki događaj koji se desio u prošlosti a meni se nekako urezao u pamćenje, da li to znači da se nije desio i da ja samo uobražavam da se nečeg sjećam a može biti da se od svega što se u mojim mislima…
Arhitektura je najteža profesija i onaj tko bi se njome bavio mora, prije svega, biti pobožan. Koca Mimar Sinan Aga Kada me pitaju da li čitam , moram da priznam , da u zadnje vrijeme slabo to činim. Postoje tri- četiri knjige, u svakom ćošku po jedna, koje ponekad otvorim , zavisno od potrebe koju osjetim kada uzmem knjigu u ruke. Jedna od njih je komedija Revizor od Gogolja, ne zato što me interesuje način kako su…
Negdje u proljeće 1980. , dok smo još pohađali prvi razred gimnazije, Srđan je nadošao na ideju da idemo na more, on, njegov drug Toza i ja. Plan koji se vrtio u njegovoj glavi je bio da ponesemo šator i da se uputimo na Jadran u julu mjesecu, nas trojica sami, negdje na makarsku rivijeru. Pitao me je, šta mislim o tome, a ja sam, normalno – ne misleći , odmah prihvatio prijedlog i rekao , važi , idemo. Izgledalo je…
Već danima u mojoj glavi se sklapaju neke slike koje dobivaju svoje obrise , jasno – kao na slikarskom platnu. Neki koji se bave pisanjem, te misli ili ideje bi zabilježili negdje na listu papira, salveti u restoranu, negdje u nekom skrivenom kutu na kompjuteru. Meni , poznatom po svojoj lijenosti, ne pada na pamet da bilo šta zapisujem. Čini mi se da sam zadnje bilješke pravio na prvoj godini fakulteta. Vremenom sam shvatio da je bolje da slušam šta…
Nekada davno sam imao dar da kad nešto kažem , ma koliko to zvučalo – otkačeno i nesuvislo, da se to i obistini. Nije da sam planirao šta da kažem ili da sam razmišljao o bilo čemu, a najmanje o događajima koji bi uslijedili. Ali nekim čudom ono što bih rekao, da ne kažem „lupio“ bi se na neobjašnjiv način ostvarivalo. Kažu da u svakom danu postoji jedna minuta ili trenutak kada ono što kažemo Bog čuje, iako se meni…
Ovih dana slavim jednu obljetnicu. 15. veljače 2017. godine sam započeo zvanično da objavljujem tekstove na ovom blogu. Počelo je stidljivo, onako sa izvjesnom dozom preispitivanja moje odluke da se javno pojavim sa svojim književnim izrazom. Pišući uvod na blogu namjerno sam stvarao osjećaj i prizvuk nesigurnosti kroz riječi koje su se pojavljivale. Ta taktika je dobra kada želite da osokolite ljude da kažu iskreno svoje mišljenje, onako na prvu , bez puno razmišljanja. Ako krenete sigurno i bez ikakvih…
Zima na prelazu iz osamdesete u osamdesetprvu godinu , prošlog stoljeća, nosila je u sebi različite mirise. Jedan od njih , upečatljiv i neizbrisiv iz sjećanja, bio je miris snijega. Od polovine novembra kada je zabijelio po planinama oko Sarajeva a i u samom gradu pa do druge polovine marta naredne godine , snijeg se nije topio i njegov miris je lebdio iznad grada i bio prisutan svakodnevno. Uz sporadičnu sarajevsku maglu grad je izgledao odsječen od ostatka svijeta. Osim…
Postoje tako neke duše koje svijetle u moru duša koje plove ovim našim svijetom. One ne svijetle da bi bili nekakvi vodiči drugim dušama, kao što to neki tvrde i prave čitavu nauku oko toga; kako postoje duše koje su tu kako bi druge vodile i navele na pravi put. Ako je duši suđeno da bude na pravom putu onda to Bog određuje i niko drugi. A one svijetle da bi bile lako uočljive Bogu koji prati svaki njihov korak….
Napokon je stiglo proljeće. Pomalo stidljivo , tiho, sa svježim i prohladnim jutrima i malo hladnijim noćima. No, dovoljno toplim da se listovi na drvećima i raznolikim grmovima počnu zeleniti. Protekla zima nije ni bila hladna niti je bilo previše snijega, no bila je neobična, donijela je neku zebnju oko srca , kod ljudi širom svijeta. Neki led kao da je zarobio ljudska srca pa možda ovo proljeće pomogne da se ona oslobode a led otopi. Ko bi ga znao,…
