Zima na prelazu iz osamdesete u osamdesetprvu godinu , prošlog stoljeća, nosila je u sebi različite mirise. Jedan od njih , upečatljiv i neizbrisiv iz sjećanja, bio je miris snijega. Od polovine novembra kada je zabijelio po planinama oko Sarajeva a i u samom gradu pa do druge polovine marta naredne godine , snijeg …
Nastavite čitati Riblja čorba
Blog
Nedjeljno jutro
Volim nedjelju. Jutro kada se budim kasno sa prvom misli nakon sna kako za sve na ovom svijetu ima vremena. I drugim danima se ne budim baš rano. Izbacio sam iz upotrebe budilnik i alarm na telefonu i čini mi se da to uveliko smanjuje količinu stresa i nelagode koji se javljaju buđenjem uz zvono …
Nastavite čitati Nedjeljno jutro
Arhitektura
Arhitektura je najteža profesija i onaj tko bi se njome bavio mora, prije svega, biti pobožan. Koca Mimar Sinan Aga Kada me pitaju da li čitam , moram da priznam , da u zadnje vrijeme slabo to činim. Postoje tri- četiri knjige, u svakom ćošku po jedna, koje ponekad otvorim , zavisno …
Nastavite čitati Arhitektura
Ruke 2
Sinoć sam kroz razgovor sa starom prijateljicom, zapravo kolegicom sa fakulteta, o gramatici i knjigama , usput bio obaviješten da moj pređašnji tekst „Nebo“ sa svim svojim kvalitetama ima i gramatičku , jednu a možda i više grešaka. Moja prijateljica nije bila sigurna koja je to greška , mislila ja da je to korišćenje …
Nastavite čitati Ruke 2
Nebo
Maloprije sam stavio jedan tekst, pomalo istorijski, dio neke veće cjeline, pa sam shvatio da bi malo koga interesovalo to neko vrijeme od prije stotinu godina. Ubrzo sam ga skinuo , kao neprimjeren za ovaj dan, iako je tekst, onako, rekao bih – obećavajući. Ali ima vremena za tu priču… Danas ljudi i nemaju previše …
Nastavite čitati Nebo
Azra
Na današnji dan, 26. juna 1980. izašao je prvi album grupe Azra. Tih dana kada se album pojavio , nas šestoro drugova iz gimnazije spremali smo se za prvo samostalno ljetovanje bez roditelja. Kupovale su se karte za Olimpik voz od Sarajeva do Ploča i vršile zadnje pripreme za naš put u Baške Vode. Krenuli …
Nastavite čitati Azra
Put u Kanadu
Gdje je moj dom? Pitam se ponekad. Da li je Bosna i Sarajevo, Kanada i Windsor ili Švedska i Stokholm ? Ja se osjećam svugdje pomalo kao kući. Zapravo preciznije bi bilo reći da se nigdje ne osjećam kao stranac. To je nekako najbliže istini… Bio sam u Kanadi nakon četiri godine. Nekome …
Nastavite čitati Put u Kanadu
San
Prazan list papira. Kako izgleda teško da se bilo šta na njemu ispiše. Kad je prazan papir pred nama, misli nam jednostavno vrludaju, skaču gore-dole dok se nekako, uz Božju pomoć, ne umire, ne nađu način da uspore, odahnu, prepuste se talasu koji nas vodi sigurno u ravni koja lebdi negdje između realnosti i mašte. …
Nastavite čitati San
Na početku puta
Naše želje su čudna stvar. Da li su one potaknute nekim našim saznanjem o budućim događajima pa se pojavljuju, tako nenadano, na način koji nam nije shvatljiv. Okupiraju nam misli pa nam se čini da su to naše želje i nadanja, nesvjesni da je to možda samo naša vizija budućnosti koju oblikujemo onako kako smo …
Nastavite čitati Na početku puta
Kasper
Pjesma „Ajša“ od Borisa Novkovića me uvijek ,u mislima, vrati na jedno mjesto, u jednu baštu smještenu ispod aleje kestena koja vodi prema Koševu, na početku Ciglanske ulice. Bašta kafića i picerije Kasper je bilo omiljeno okupljalište studenata arhitekture i građevine od sredine osamdesetih godina prošlog vijeka pa do početka rata u Bosni. Kasper kao …
Nastavite čitati Kasper
Јесења шетња
Чекам је на тролејбуској станици. Мрак је већ увелико пао. Купујем цигарете и двије жвакаће гуме у оближњем киоску. На станици само неколико особа. На другој страни улице, мало укосо, је њена зграда. Гледам у прозоре њеног стана. Сама је. Њени су ван града. Свјетла у стану су још упаљена. Вадим шибицу из џепа и …
Nastavite čitati Јесења шетња
Bijelo dugme
Majski dan okupan suncem. S platoa ispred Arhitektonsko-građevinskog fakulteta pruža se pogled dolje prema trolejbuskoj stanici i tamo preko, prema naselju Ciglane i brdu iznad Koševa. Drveće s obje strane parkinga, ispod fakulteta, već uveliko prolistalo. Pravi duboku hladovinu milu za oči. Dolje niz stepenice, udesno, kroz travnjak, vodi puteljak prema Institutu za geologiju i …
Nastavite čitati Bijelo dugme
Ogledalo
O svim pogodnostima ogledala…
Ilijada
Razmišljao sam dugo. Evo sad pročitah ovu prvu rečenicu , pa se mislim , o čemu ja to pričam. Dugo sam razmišljao. Šta je dugo ? Godina – dvije, cijeli život ili nekih pet minuta. Ko bi ga znao, šta sam mislio time reći – razmišljao sam dugo. Vjerovatno sam htio …
Nastavite čitati Ilijada
Izložba
Ponekad, kada snijeg zabijeli , odletim na neka mjesta , daleko od mog prebivališta, ne zato što ne želim da budem prisutan tu gdje sam , nego što me ta bjelina asocira na neke drage osobe. Snijeg oduvijek , u meni, budi osjećaj mira i neopisive sreće iako nisam siguran otkud taj osjećaj dolazi …
Nastavite čitati Izložba
Melodija
Ovo je treća godina kako živim na sjeveru Evrope, u Švedskoj. Kada sam stigao u Stockholm sve mi je nekako izgledalo poznato, kako podneblje a tako i ljudi. Jednostavno rečeno nisam se osjećao strancem iako švedski jezik nisam poznavao. Ulice Stockholma su me podsjećale na neke poznate ulice iz moje mladosti. Tiha nedjeljna jutra su …
Nastavite čitati Melodija
Maturanti
Prvi demokratski izbori za koje znam, desili su se septembra mjeseca 1982. u gimnaziji “Igmanski marš“ na Ilidži. Vratili smo se s ekskurzije početkom mjeseca i krenuli u četvrti razred. Imali smo čas odjeljenske zajednice s glavnom tačkom dnevnog reda: izbor predsjednika razreda. Kera je već u toku ekskurzije nadošao na ideju da, kada se …
Nastavite čitati Maturanti
O čemu ne pišem …
Da vi ne mislite da u svom ovom, mom pisanju postoji nešto što ja provlačim negdje u pozadini ili još gore između redova , ma molim Vas, zar treba da Vas uvjeravam kako ne postoji ništa između, kako je sve ustvari na vidjelu ili će biti , trebate biti samo strpljivi . Strpljenje, to …
Nastavite čitati O čemu ne pišem …
Evolucija
Ali ipak, teorija , dva reda. Zvuči predivno , kao iz bajke. Ni sam Andersen je ne bi mogao tako osmisliti. Šta li sve ne padne na pamet čovjeku u trenucima dosade.
Maske
I sva je sreća da su nam ponuđene maske. Pitam se , šta bi bilo da su nam ponudili kao sredstvo zaštite , limene kante. One pocinkovane , sive , neprobojne. Sa otvorima za oči . uši i za usta prema potrebi. Meni bi vjerovatno zapala ona kanta bez otvora za usta kako bi me osujetili da pričam. A uzdajući se u našu sposobnost da budemo poslušni kao što već jesmo ova opcija sa maskama mi uveliko izgleda bolje.
Inat
Došlo je to neko novo vrijeme, za kojim smo, još skoro do jučer , čeznuli.