Tajna

Otkrit ću vam jednu tajnu, ako budete strpljivi pa pročitate tekst do kraja. Jer kako sada stvari stoje, postali smo toliko nadrndana vrsta da nemamo strpljenja niti fokusa da saslušamo prostoproširenu rečenicu koju nam neko izgovara a kamoli da saslušamo malo duži monolog koji nam neko izlaže. Svi negdje žurimo, svi smo u nekoj brizi, u nekim oblacima gore što prekrivaju plavo nebo iznad nas. Pa čak i kad naveče legnemo u krevet da malo odmorimo i da se naspavamo , mi opet hrlimo ka jutru , kao da će to novo jutro da riješi sve naše probleme zbog kojih patimo od nesanice, lošeg raspoloženja, visokog pritiska, depresije i čega li već ne. Nisam ni ja bolji, vjerujte mi, jer kad legnem naveče, negdje oko mene lebdi onaj jutarnji mir kada ustajem i pravim prvu kafu , koja u izvjesnom smislu čini radost srcu mom. Ponekad me je bio strah da ono što kažem i napišem se ne protumači na način na koji bar meni, ni u snu, nije palo na pamet da se može protumačiti. Ali eto dešava se i to , odavno sam toga već svjestan i zato ja ne tumačim, ne komentarišem ono što je napisano, niti produbljujem teze već navedene. Ono što sam htio reći i napisati ja sam u datom trenutku učinio i stavio  tačku na tekst. Ja ne pišem da bih iznio svoj stav na neku temu ili neko svoje iskustvo, doživljaj ili saznanje pa da se otvori debata  kao u parlamentu, gdje će kako ko zna i umije da uđe u raspravu, deklamuje, recitira, nipodaštava i replicira. To je šejtanov posao i on je taj koji navodi ljude da se raspravljaju i vode debate. Ostati van debate, preskočiti repliku ma koliko opravdana ona bila iz našeg uskog ugla promatranja, ne davati emocijama da reaguju na provokaciju a pri tome ih ne suzbijati znači biti svjestan šire slike našeg postojanja u ovom svijetu.  To je tajna, gore pomenuta, ma kako bila protumačena.