Postoje tako neke duše koje svijetle u moru duša koje plove ovim našim svijetom. One ne svijetle da bi bili nekakvi vodiči drugim dušama, kao što to neki tvrde i prave čitavu nauku oko toga; kako postoje duše koje su tu kako bi druge vodile i navele na pravi put. Ako je duši suđeno da bude na pravom putu onda to Bog određuje i niko drugi. A one svijetle da bi bile lako uočljive Bogu koji prati svaki njihov korak. Ali to ni u kom slučaju ne znači da je njihov put lagan i bez prepreka. Naprotiv, njihov put je ispresijecan raznim poteškoćama koje bi nekome izgledale nesavladive. Nekada njihova svjetlost počne da gasne pa onda „čudnim“ spletom okolnosti , na način koji je , u prvi tren , i tim dušama nepojmljiv , njihova svjetlost zasja još jače. I to se dešava tokom cijelog puta kojim kroče.
Na prvi moment ili pogled, te osobe bude osjećaj radosti. Na neki magičan način sve fizičke osobine i karakteristike njihova duša sublimira u jedno i ma kako izgledale ,one zrače nekim posebnim sjajem. I taj sjaj privlači i čovjek htio-ne htio osjeća u sebi pozitivne vibracije koje te osobe šire oko sebe. Bez obzira na to što pozitivno utiču na okolinu, one imaju mnogo onih koji se svim silama trude da ih opstruiraju, negiraju ili sabotiraju. Ponekad te duše izgledaju usamljeno ali one nikad nisu same. Oko njih ne postoji oreol usamljenosti , oko njih je uvijek prisutan vibrirajući plašt radosti i dobrote. Neosporno je da te duše imaju najveću zaštitu odozgo ali ako ih prepoznamo i ako smo iskreni i pravedni, onda je naša dužnost i obaveza da pružimo najveću zaštitu tim osobama i njihovim dušama, i to onu koja ne traži ništa zauzvrat. Samim tim činom mi stajemo na stranu Boga i to je naše dobro djelo za koje niko ne zna, do nas samih i našeg Tvorca.
P.S.
Mi ćemo možda nekad i zaboraviti na neko učinjeno dobro djelo ali ono zauvijek ostaje zapisano.