Blog

Jubilej

Ovih dana slavim jednu obljetnicu.  15. veljače 2017. godine sam započeo zvanično da objavljujem tekstove na ovom blogu. Počelo je stidljivo, onako sa izvjesnom dozom preispitivanja moje odluke da se javno pojavim sa svojim književnim izrazom. Pišući uvod na blogu namjerno sam stvarao osjećaj i prizvuk nesigurnosti kroz riječi koje su se pojavljivale. Ta taktika …
Nastavite čitati Jubilej

Riblja čorba

    Zima na prelazu iz osamdesete u osamdesetprvu godinu , prošlog stoljeća,  nosila je u sebi različite mirise. Jedan od njih , upečatljiv i neizbrisiv iz sjećanja, bio je miris snijega. Od polovine novembra kada je  zabijelio po planinama oko Sarajeva a i u samom gradu pa do druge polovine marta naredne godine , snijeg …
Nastavite čitati Riblja čorba

Arhitektura

      Arhitektura je najteža profesija i onaj tko bi se njome bavio mora, prije svega, biti pobožan.                                                          Koca Mimar Sinan Aga   Kada me pitaju da li čitam , moram da priznam , da u zadnje vrijeme slabo to činim. Postoje tri- četiri knjige, u svakom ćošku po jedna,  koje ponekad otvorim , zavisno …
Nastavite čitati Arhitektura

Ruke 2

    Sinoć sam kroz razgovor sa starom prijateljicom, zapravo kolegicom sa fakulteta, o gramatici i knjigama , usput bio obaviješten da moj pređašnji tekst „Nebo“ sa svim svojim kvalitetama ima i gramatičku , jednu a možda i više grešaka. Moja prijateljica nije bila sigurna koja je to greška , mislila ja da je to korišćenje …
Nastavite čitati Ruke 2

Nebo

Maloprije sam stavio jedan tekst, pomalo istorijski, dio neke veće cjeline, pa sam shvatio da bi malo koga interesovalo to neko vrijeme od prije stotinu godina. Ubrzo sam ga  skinuo , kao neprimjeren za ovaj dan, iako je tekst, onako, rekao bih – obećavajući. Ali ima vremena za tu priču… Danas ljudi i nemaju previše …
Nastavite čitati Nebo

Јесења шетња

Чекам је на тролејбуској станици. Мрак је већ увелико пао.  Купујем цигарете и двије жвакаће гуме у оближњем киоску.  На станици само неколико особа.  На другој страни улице, мало укосо, је њена зграда. Гледам у прозоре њеног стана. Сама је. Њени су ван града. Свјетла у стану су још упаљена. Вадим шибицу из џепа и …
Nastavite čitati Јесења шетња

Maske

I sva je sreća da su nam ponuđene maske. Pitam se , šta bi bilo da su nam ponudili kao sredstvo zaštite , limene kante. One pocinkovane , sive , neprobojne. Sa otvorima za oči . uši i za usta prema potrebi. Meni bi vjerovatno zapala ona kanta bez otvora za usta kako bi me osujetili da pričam. A uzdajući se u našu sposobnost da budemo poslušni kao što već jesmo ova opcija sa maskama mi uveliko izgleda bolje.