Ovih dana slavim jednu obljetnicu. 15. veljače 2017. godine sam započeo zvanično da objavljujem tekstove na ovom blogu. Počelo je stidljivo, onako sa izvjesnom dozom preispitivanja moje odluke da se javno pojavim sa svojim književnim izrazom. Pišući uvod na blogu namjerno sam stvarao osjećaj i prizvuk nesigurnosti kroz riječi koje su se pojavljivale. Ta taktika …
Nastavite čitati Jubilej
Blog
Olovka i papir
Nekada davno sam imao dar da kad nešto kažem , ma koliko to zvučalo – otkačeno i nesuvislo, da se to i obistini. Nije da sam planirao šta da kažem ili da sam razmišljao o bilo čemu, a najmanje o događajima koji bi uslijedili. Ali nekim čudom ono što bih rekao, da ne kažem „lupio“ …
Nastavite čitati Olovka i papir
Sreća
Već danima u mojoj glavi se sklapaju neke slike koje dobivaju svoje obrise , jasno – kao na slikarskom platnu. Neki koji se bave pisanjem, te misli ili ideje bi zabilježili negdje na listu papira, salveti u restoranu, negdje u nekom skrivenom kutu na kompjuteru. Meni , poznatom po svojoj lijenosti, ne pada na pamet …
Nastavite čitati Sreća
Kratka misao o dušama
Postoje tako neke duše koje svijetle u moru duša koje plove ovim našim svijetom. One ne svijetle da bi bili nekakvi vodiči drugim dušama, kao što to neki tvrde i prave čitavu nauku oko toga; kako postoje duše koje su tu kako bi druge vodile i navele na pravi put. Ako je duši suđeno da …
Nastavite čitati Kratka misao o dušama
Oklagija
Otkrit ću vam jednu tajnu. Možda i više od jedne. Ali evo sad mi je na pameti samo jedna. Ponekad me pitaju gdje nađem inspiraciju za pisanje. Da li potegnem koju čašicu; jednu , dvije ili više da bih ušao u raspoloženje za pisanje, kao što poneki umjetnici čine kada hvataju zalet u novu …
Nastavite čitati Oklagija
Riblja čorba
Zima na prelazu iz osamdesete u osamdesetprvu godinu , prošlog stoljeća, nosila je u sebi različite mirise. Jedan od njih , upečatljiv i neizbrisiv iz sjećanja, bio je miris snijega. Od polovine novembra kada je zabijelio po planinama oko Sarajeva a i u samom gradu pa do druge polovine marta naredne godine , snijeg …
Nastavite čitati Riblja čorba
Nedjeljno jutro
Volim nedjelju. Jutro kada se budim kasno sa prvom misli nakon sna kako za sve na ovom svijetu ima vremena. I drugim danima se ne budim baš rano. Izbacio sam iz upotrebe budilnik i alarm na telefonu i čini mi se da to uveliko smanjuje količinu stresa i nelagode koji se javljaju buđenjem uz zvono …
Nastavite čitati Nedjeljno jutro
Arhitektura
Arhitektura je najteža profesija i onaj tko bi se njome bavio mora, prije svega, biti pobožan. Koca Mimar Sinan Aga Kada me pitaju da li čitam , moram da priznam , da u zadnje vrijeme slabo to činim. Postoje tri- četiri knjige, u svakom ćošku po jedna, koje ponekad otvorim , zavisno …
Nastavite čitati Arhitektura
Ruke 2
Sinoć sam kroz razgovor sa starom prijateljicom, zapravo kolegicom sa fakulteta, o gramatici i knjigama , usput bio obaviješten da moj pređašnji tekst „Nebo“ sa svim svojim kvalitetama ima i gramatičku , jednu a možda i više grešaka. Moja prijateljica nije bila sigurna koja je to greška , mislila ja da je to korišćenje …
Nastavite čitati Ruke 2
Nebo
Maloprije sam stavio jedan tekst, pomalo istorijski, dio neke veće cjeline, pa sam shvatio da bi malo koga interesovalo to neko vrijeme od prije stotinu godina. Ubrzo sam ga skinuo , kao neprimjeren za ovaj dan, iako je tekst, onako, rekao bih – obećavajući. Ali ima vremena za tu priču… Danas ljudi i nemaju previše …
Nastavite čitati Nebo
Azra
Na današnji dan, 26. juna 1980. izašao je prvi album grupe Azra. Tih dana kada se album pojavio , nas šestoro drugova iz gimnazije spremali smo se za prvo samostalno ljetovanje bez roditelja. Kupovale su se karte za Olimpik voz od Sarajeva do Ploča i vršile zadnje pripreme za naš put u Baške Vode. Krenuli …
Nastavite čitati Azra
Put u Kanadu
Gdje je moj dom? Pitam se ponekad. Da li je Bosna i Sarajevo, Kanada i Windsor ili Švedska i Stokholm ? Ja se osjećam svugdje pomalo kao kući. Zapravo preciznije bi bilo reći da se nigdje ne osjećam kao stranac. To je nekako najbliže istini… Bio sam u Kanadi nakon četiri godine. Nekome …
Nastavite čitati Put u Kanadu
San
Prazan list papira. Kako izgleda teško da se bilo šta na njemu ispiše. Kad je prazan papir pred nama, misli nam jednostavno vrludaju, skaču gore-dole dok se nekako, uz Božju pomoć, ne umire, ne nađu način da uspore, odahnu, prepuste se talasu koji nas vodi sigurno u ravni koja lebdi negdje između realnosti i mašte. …
Nastavite čitati San
Јесења шетња
Чекам је на тролејбуској станици. Мрак је већ увелико пао. Купујем цигарете и двије жвакаће гуме у оближњем киоску. На станици само неколико особа. На другој страни улице, мало укосо, је њена зграда. Гледам у прозоре њеног стана. Сама је. Њени су ван града. Свјетла у стану су још упаљена. Вадим шибицу из џепа и …
Nastavite čitati Јесења шетња
Izložba
Ponekad, kada snijeg zabijeli , odletim na neka mjesta , daleko od mog prebivališta, ne zato što ne želim da budem prisutan tu gdje sam , nego što me ta bjelina asocira na neke drage osobe. Snijeg oduvijek , u meni, budi osjećaj mira i neopisive sreće iako nisam siguran otkud taj osjećaj dolazi …
Nastavite čitati Izložba
Evolucija
Ali ipak, teorija , dva reda. Zvuči predivno , kao iz bajke. Ni sam Andersen je ne bi mogao tako osmisliti. Šta li sve ne padne na pamet čovjeku u trenucima dosade.
Maske
I sva je sreća da su nam ponuđene maske. Pitam se , šta bi bilo da su nam ponudili kao sredstvo zaštite , limene kante. One pocinkovane , sive , neprobojne. Sa otvorima za oči . uši i za usta prema potrebi. Meni bi vjerovatno zapala ona kanta bez otvora za usta kako bi me osujetili da pričam. A uzdajući se u našu sposobnost da budemo poslušni kao što već jesmo ova opcija sa maskama mi uveliko izgleda bolje.
Inat
Došlo je to neko novo vrijeme, za kojim smo, još skoro do jučer , čeznuli.
Modra rijeka
Tamo na skretanju prema Cavtatu, autobus stade, Fabijan Šovagović siđe sa autobusa i uputi se laganim hodom, cestom, prema svom boravištu